Iza jednog srušenog zida stare vile na Neimaru Ivan je pronašao metalnu kutiju sa staklenim fotografskim pločama, koje nisu pripadale ovom vremenu. Splet neočekivanih događaja, isprepletanih svakodnevnim obavezama, uvešće ga u lavirint neočekivanih otkrića iz bogate istorije Srbije 19. veka.
Ovaj roman posvećen je dečaku koji će, u vremenu digitalnih, brzih i prolaznih slika, prepoznati vrednost analogne fotografije, umetnosti koja zahteva strpljenje i pažnju, kao i načina gledanja, u kojem se svetlost ne konzumira, već otkriva, a slika nastaje polako i ostaje večno.
Roman je namenjen mladim ljubiteljima analogne fotografije, a u znak je sećanja na rodonačelnike – Anastasa Jovanovića, Milana Jovanovića i sve pionire koji su prvi uhvatili svetlost Srbije.













