Neimenovani junak dela „Vetar sa zvezdane planine”, koji će na trenutke probuditi sećanje na Egziperijevog Malog princa, pita se – gde se tačno nalazi ono što traži: da li je to na nebu, gde se nalazi „zvezdana prostirka” kojom se pokrivamo pre nego što utonemo u san, i gde je stalno aktivan „dopisivač nebeskih pojava”; ili je to na zemlji, negde među šumama, rečicama, životinjama… Junak najzad shvata da se pravi odgovor na to pitanje nalazi u jednom neobično običnom gestu. On lèže na zemlju, u polje jagoda; okružen je zujanjem pčela i okreće lice ka nebu. Osećajući da je u tom času – „istinski živ i srećan”.
