Jedne od takvih petrogradskih noći, kad su zvezde ludovale pod suknjama veselih balerina, lažni grof se nagio prema Aleksandrovom uhu. Sluteći da Evropa klizi samouništenju, iza koga slede sveće i suze, predložio je poslovni poduhvat koji bi njih dvojica mogli zajednički da izvedu. U tome bi svi dobro prošli: i država Srbija, njen budući suveren i njegov novi prijatelj. „Grof“ Zanov! Za susednim stolom, Dragutinović – prerušen u kozačkog atamana – stavio je šaku na uvo ne bi li čuo šta će Zanov da predloži. A ovaj je predložio plantažu voštanih palmi, koje rastu u Kolumbiji i daju visoke prinose voska.
„Šta da radim s tolikim voskom?“ čudio se iznenađeni srpski princ, u tim godinama više zainteresovan za baletsku umetnost i devojke špage u krevetu nego za poslovne poduhvate.
„Da prodaješ sveće“, odgovorio je navodni bugarski grof. „Šuška se o nekom Velikom ratu zbog kojeg će takva roba postati deficitarna. Milioni voštanca, zapaljenih mrtvima širom Evrope, doneće zaradu kakvu ne donosi nijedan drugi posao.“
(Iz priče „Plantaža voštanih palmi“)
