Priče uz sremačku višnjevaču

Imali smo pre godinu dana veoma inspirativnu i sasvim uverljivu, a ponajviše pitku knjigu Nikole Ninkovića o neodoljivosti stare višnjevače, sremačkog nektara, sa njenom skoro iskonskom istorijom i sa dosta drevnih i manje drevnih tajni kako se ona pravi. Zašto dosta? Zato što ih u izvesnim nijansama ima neverovatan broj, da je i ovakvom višnjevačologu, kakav je Nikola Ninković, ponešto tada ostalo nedostupno. O tome, doduše usputno, ponešto svedoči i ova knjiga. Posle ove knjige probali smo jednu opisanu višnjevaču i uverili se, u nazdravlje nam, u mnoga njena svojstva svih hvala vredna. Tada smo predvideli da se Ninković na ovoj knjizi o višnjevači neće zaustaviti. I evo, razvezao mu se jezik. Evo Priča uz Sremačku višnjevaču koje su izvornog porekla, ali od strane Ninkovića prikupljane i ispisane njegovom veštinom koliko prepričavanja još više dodavanja. One su glavno meze, uz sva moguća koja idu uz višnjevaču, ali i glavno ishodište uživanja u višnjevači. Zato ove priče treba i čitati uz višnjevaču. Ako je nemate, onda morate zamišljati da ih čitate uz nju. U dobra vremena televizije priče bi bile dobar predlog za zanimljivu seriju. Ovako, ova duhovita knjiga je dobar prilog za karakterologiju Sremaca. Knjiga je posvećena Sremicama, koje inače prave višnjevače za one koji domišljaju ove priče. Izdavač i urednik su posle prve Ninkovićeve knjige probali višnjevaču. Posle ove knjige nećemo probati Sremice. Milovan Vitezović